Od sebe očekuješ ti. Od tebe očekuju svi. Kada svima daš deo sebe i kada svi uzmu od tebe i ono, šta nisi planirala dati - šta ostaje? Kuda sa tim “ostatkom”? Kako je sa tim “ostatkom” u radosti i žalosti, kako u pobedama, a kako u porazima? Koliko je praznina u “ostatku”? Čime puniš “ostatak”? Je li lakše sa vlastitim slabostima ili sa tuđim zavistima? Ko ti ostaje, kada nikoga nema? Ko je tu, ma sa kim bila? Kako voleti dovoljno, da se ne uplašiš ljubavi? Kako biti principijelna dovoljno da rušiš tradiciju i predrasude? Kako... mis(l)im?